Stjepan Držislav

Izvor: Metapedia
(Preusmjereno s Kralj Stjepan Držislav)
Skoči na: orijentacija, traži
Stjepan Držislav (Stephanus Dirsisclaus)
Hrvatski kralj
Vladavina 969. - 996./997.
Nasljednik Svetislav Surina I.
Nasljednik Svetislav Surina I., Gojslav, Krešimir III. Surina
Obitelj (dinastija)
Vladarska obitelj Trpimirovići
Otac Mihael Krešimir II.
Majka Jelena Madiana
Osobni podatci
Materinski jezik starohrvatski (čakavica)
HrvatGrb.png

Stjepan Držislav (latin. Stephanus Dirsisclaus) je bio srednjovjeki hrvatski kralj iz dinastije Trpimirovića. Rodjen je kao sin kralja Mihela Krešimira II. (949. - 969.) i kraljice Jelene Zadarske, a imao je 3 sina: bana Gojslava (oko 1000. - 1020.), kasnijeg kralja Krešimira III. (999. - 1035.) i kratkotrajnog kralja Svetislava Surinu (jugoime: Svetoslav Suronja - 996. - 999.) koji ga je prvi naslijedio. Značajno je što je starohrvatska dinastija Trpimirovića na čelu Kraljevine Hrvatske imala čak 4 uzastopna vladara pod imenom Stjepan: Stjepan I. Miroslav (945. - 949.), Stjepan II. Držislav (969. - 995.), Stjepan III. Dobroslav (1035. - 1056.) i Stjepan IV. (zadnji Trpimirović 1089. - 1091.).

Kralj Držislav je bio jedan od najmoćnijih hrvatskih vladara u srednjem vijeku, a vladao je od 969. do 997. godine. Bio je u dobrim prijateljskim odnosima s Bizantskim Carstvom i njegov saveznik u 40-godišnjem ratu s bugarskim carom Samuilom, a takodjer je bio i glavnim europskim saveznikom kordovskog kalifa Hišama II. protiv Berbera i Normana. U doba našeg kralja Držislava je Hrvatska izrazito pomorska država, kada je starohrvatska mornarica dosegla razmjerno najveću moć i europski utjecaj u pomorskim savezima s Bizantom i španjolskim Maurima, pa su tada već brojne hrvatske sagene plovile ne samo po Jadranu, nego još diljem Sredozemlja i ponekad širje barem do Egipta, Biskaja i Kanarskih otoka.

Abstract

Stephen Držislav (Croatian: Stjepan Držislav, 969-997) was a medieval King of Croatia from 969 AD until his death in 997. He was a member of the Terpimiri dynasty. He ruled from Biograd with Godemir as his Ban. Stjepan Držislav was a son of king Mihajlo Krešimir II and his wife, queen Jelena of Zadar; Jelena acted as a regent for the young king from 969 until her death in 976. He had three sons: Svetislav, Krešimir, and Gojslav, and all three of them were to hold the title of King of Croatia over the following decades. Stjepan Držislav died in 997, leaving his descendants to struggle for control over the Croatian Kingdom. Note: Also a century prior to Stephen Držislav, in early Dalmatia ruled another homonymic prince Držislav I (840-848).

Vladanje Stjepana Držislava

Pleter s natpisom kralja Držislava, Hrvatski institut za povijest, Zagreb.

Nakon smrti oca Mihela Krešimira III., umjesto mladog Držislava je kao regent vladala njegova majka Jelena Zadarska sve do svoje smrti 976. Stjepan Držislav je zatim župana Godimira proglasio hrvatskim banom. Dotle je u Srbiji oko god. 960., bez pravog nasljednika umro veliki župan Časlav Klonimirović koji je nakratko pod svojom vlastu ujedinio župane Raške, Duklje, Paganije, Zahumlja, Travunje i Bosne. Već godine 971. Srbija postaje vazalnom pokrajinom bizantinskog carstva. Smatra se da je u to doba Bosna s većim dijelom Crvene Hrvatske došla opet u okvir Kraljevine Hrvatske, ali bez Duklje gdje je krajem 10. stoljeća zavladao Ivan Vladimir, rođak Časlava Klonimirovića.

Bugarski car Samuilo (980. - 1014.) uspio je za nekoliko godina proširiti svoju vlast prama zapadu na Srbiju, istočnu Bosnu, Srijem i današnje srpsko Podunavlje (Vojvodina), kao i na dio jadranskog primorja u Dalmaciji južno od rijeke Cetine, privremeno osvojivši Sklavinije (Duklju, Travunju, Zahumlje i Paganiju). Time je postao opasan susjed hrvatskoj državi između godine 986. i 989. Car Samuilo provalio je i u Hrvatsku, ali ju nije uspio pokoriti, što pokazuje da se je Hrvatska za vladanja Krešimira II. i njegova sina Stjepana Držislava već uspjela dobro oporaviti od posljedica ranijih dinastičkih sukoba, pa je vlast Držislava opet dosezala u Bosnu i Srijem. Samuilo je tijekom tih ratova progonio i vlastite rođake koji su često spas tražili upravo u Hrvatskoj. Kralj Držislav ih je gostoljubivo primao i njih 14 nastanio u podgrađu grada Klisa. Kako su ovi bugarski bjegunci pripadali rimokatoličkoj crkvi, po savjetu splitskog nadbiskupa Martina, skupili su 994. god. novce za izgradnju crkve sv. Mihajla u Solinu.

S ciljem da što više učvrsti savezničke odnose, Bazilije II. je ustupio Stjepanu Držislavu na upravu dalmatinske gradove i većinu otoka do Kvarnera (kao nekoć i Tomislavu). Samom Držislavu je Bizant priznao kraljevski naslov i obdario ga kraljevskim znakovima: krunom, žezlom, plaštom i zlatnom jabukom, pa ga je odlikovalo titulom carskog "eparha i patricija". Dugi mir u 10. stoljeću između Hrvata i Mlečana omogućio je i razvitak trgovine na moru. Međutim Mlečani koji su najviše profitirali tom trgovinom, nakon što su obnovili dobre odnose s Bizantom i njemačko-rimskim carstvom, odlučili su nakon Držislava od 996. prestati plaćati "uobičajeni danak" (solitus census) Hrvatima i Neretvanima, što je dovelo do novih sukoba na Jadranskom moru pod novim mletačkim duždom Petrom II. Orseolo.

Vojnopolitičke veze s Maurima

Stjepan Držislav nije imao samo dobre savezničke veze s bizantskim carstvom, nego podjednako i s Kordovskim kalifatom u Španjolskoj. Intenzivne i višestruke vojne, diplomatske i trgovačke veze s Kordovskim kalifatom dinastije Omayada je sigurno i dokazano uspostavio već naš kralj Tomislav u doba moćnog kalifa Abdurahmana III., a ove su se nastavile kroz iduće stoljeće sve do Stjepana Držislava i istodobnog maurskog kalifa Hišama II. (976. - 1013.). Potvrda tomu je npr. kako je u doba Držislava i Hišama naš dalmatinski vojskovodja Wadha el-Ameri bio glavnim generalom maurske države i po moći drugi čovjek nakon samog kalifa, pa je tamo predvodio i našu elitnu Slavensku gardu od 13.750 tvrdokornih dalmatinskih legionara kao tjelesnu gardu samog kalifa i 'udarnu pesnicu' Maurske vojske protiv španjolske rekonkviste i berberskih pobunjenika.

Tako Držislav nije bio samo uspješan vladar u domovini, nego je posredno imao i medjunarodni vojnopolitički utjecaj. Kada su Berberi od 1008. ipak nakratko svrgnuli Hišama, njemu vjerni hrvatski legionari pod vodstvom našeg Amerija su opet razbili Berbere i Držislavova saveznika Hišama II. vratili na maursko prijestolje. Zato je barem do Držislava na dvoru Trpimirovića diplomatski djelovala i službena Maurska embahada dinastije Omayada, koju su uspostavili kao saveznici još naš Tomislav i Abdurahman III. Zatim nakon Držislava te direktne i intenzivne maurohrvatske vojno-diplomatske veze postupno slabe i prekidaju se, najvjerojatnije od našega slabijeg kralja Krešimira III. Surine koji je poveo dinastičke sukobe. Tada se istodobno i u Španjolskoj već raspada Kordovski kalifat, pa odonda uglavnom prestaju i arapske vijesti o našim Trpimirovićima i Kraljevini Hrvatskoj.

Naš admiral Galib

Admiral Galib (Ghâlib al-Nasiri): Galib je podrijetlom iz Dalmacije rodjen u doba kralja Tomislava, a postao je maurohrvatski admiral u doba omayadskih kalifa Hakim II. i Hisham II., te šogor generala Almanzôra. Zbog svoje vojne sposobnosti je postao glavnim vojno-pomorskim zapovjednikom u Magrebu u doba našega kralja Držislava. Po smrti Hakima god. 976., sukobio se s berberskim vojvodom Al-Hadjib Mushaf-om kojega idući kalif Hišam II. postavlja za vojnog ministra. Od 977. se Galib povezuje s budućim vezirom Muhammed ibn Amir-om (špan. Almanzôr) i god. 978. je udao svoju kćer Asma za novog vezira Almanzora. Zbog stalnih sukoba s Mushafom, Ghalib napokon napušta kalifat i prelazi u savez sa sjevernim španjolskim kršćanima. Time je došao i u sukob sa svojim zetom, vezirom Almanzorom s kojim se našao na suprotnim stranama u bitki kod San-Vincente-a gdje je poginuo 981.

Hrvati do Atlantika i Amerike

Hrvatsko kraljevstvo je prostorno bilo izrazito najveće u vrijeme moćnog Stjepana III. Dobroslava kad je doseglo čak do Mure, Dunava i Drima (više nego Tomislav i Krešimir IV.). Naprotiv je Hrvatska nakon Tomislava dostigla svoj najveći medjunarodni i pomorski utjecaj u doba kralja Stjepana Držislava u savezu s maurskim Omayadima. Tada je naš maurohrvatski admiral Galib kao rodjeni Dalmatinac predvodio tada najmoćniju maursku mornaricu na Atlantiku do Biskajskog zaljeva u žestokim bitkama protiv Normana koje je privremeno odbacio natrag na sjever i potom je uspješno nastavio bojeve protiv Berbera na obalama Afrike u Magrebu. Nakon njega je sličnu ulogu na čelu maurske flote igrao i drugi maurohrvatski admiral Hayran al-Ameri, pa isto i treći naš admiral Mudjahid al-Ameri koji je uz ino kraće osvojio i Sardiniju (vidi Vojskovođe Ameri). Takodjer i kad su pobunjeni Berberi u Cordobi privremeno svrgnuli glavnog kalifa Hišama II., kada kopnenu vojsku vodi naš veliki vezir Wadha el-Ameri rodom iz Dakmacije, oboje o tom izvješćuju preko hrvatske embahade u Cordobi našeg maurskog saveznika Držislava. Uz logističku pomoć Maurske embahade na njegovom dvoru, po maurskim zapisima uskoro potom stiže u Cordobu naša elitna garda od 13.750 dalmatinskih legionara, koji pod komandom našeg Wadha el-Amerija razbijaju Berbere i izbacuju ih u Afriku, pa vraćaju na prijestolje kalifa Hišama II., što je bio vrhunac starohrvatskoga medjunarodnog utjecaja.

Tada savezna Maurohrvatska flota već gospodari ne samo zapadnim Sredozemljem i Tirenskim morem do Korzike i Tunisa, nego takodjer i srednjim Atlantikom do Biskaja, Azora i Kapverda. Dotle su istodobno Vikingi svojim drakkarima osvajali sjeverni Atlantik do Islanda, Grenlanda i Labradora, opjevanim u nordijskim Sagama i upisanim kamenim runama na istoku USA i Kanade. Za ovima ne zaostaju ni Maurohrvati čiji brodovi tada povremeno navigaju širom srednjeg Atlantika ("Zapadna pučina") do Antila i Južne Amerike što je slično prikazano u našim Vejskim legendama (Veyske Povede). Te naše kvarnerske 'Sage' opisuju srednjovjekog admirala Hrvoja (Harvàtje Marjakýr) kako je sa 7 mihyrûna (jedrenjaka) preplovio Zapadni ocean (Semèrna Kulàp) i stigao na Zapadno kopno Semerâye ili po onodobnim maurskim zapisima Ard-Maykola. Da ta naša legenda i arapski zapisi nisu tek mašta, uz ine tragove (Kufski novci) potvrdjuju i noviji nalazi čak 61 glagoljičnih petroglifa na raznim stijenama Paragvaja uz još par sličnih kamenih nadpisa u Argentini i Bahiji (Brazil): Ovi su arheološkim poredbama približno datirani od 9.- 14. st. tj. svi prije Columba, a najveći paragvajski je pobliže radiodatiran oko godine 970., tj. u doba našeg Držislava i maurohrvatskog admirala Galiba.

Sukobi nasljednika

Držislav je bio jedan od najdužih hrvatskih vladara koji je kraljevao oko 3 desetljeća, a pred kraj života od 990. godine je za podkralja i nasljednika proglasio svoga najstarijeg sina, Svetislava Surinu. U arheološkom muzeju Split se čuva ploča s oltara crkve u Kninu gdje piše latinski: CLV DUX HROATOR IN TE PUS D IRZISCLV DUCE MAGNU - što bi značilo: Svetoslav, hrvatski princ u doba velikog kralja Držislava. Napomena: u jugoslavenskoj historiografiji i dijelom sve do danas se spomenuti Svetislav Surina često navodi iskrivljeno pod 'srboidnim' imenom kao tzv. "Svetoslav Suronja", što je pogrješno.

Kralj Stjepan Držislav umro je god. 996./997., a za sobom je ostavio 3 sina: Svetislava Surinu, Krešimira i Gojslava. Izmedju tih sinova su nakon smrti Držislava nastupili dinastički sukobi i višegodišnje borbe za prijestolje, pa je zato Hrvatska država na prijelazu 10./11. stoljeća opet jako oslabila i izgubila većinu otoka i dalmatinske gradove, te svu Crvenu Hrvatsku na jugoistoku. Prvo je nakratko zavladao najstariji sin Svetislav Surina (996. - 999.), a kada je ovaj svrgnut, kroz duže vrijeme je vladao njegov brat Krešimir III. (999. - 1030.) koji je bio i otac Držislavova unuka i kasnijeg kralja Stjepana III. Dobroslava (1030. - 1056.).

Legenda o hrvatskom grbu

Uz kralja Stjepana Držislava veže se u Dalmaciji i jedna legenda o navodnom nastanku hrvatskog grba. Legenda priča kako je kralj Držislav dosta ratovao s Mlečanima koji su htjeli osvojiti hrvatsku obalu Jadrana. I u jednom takvom ratu kralj je pao u mletačko ropstvo pa bio bačen u zatvor u Veneciji. Mletački dužd Petar II. Orseolo dočuo je nakon nekog vremena da kralj Držislav dobro igra šah. Zato mu je uputio sljedeći izazov: ako ga u tri partije šaha pobijedi, bit će oslobođen i može se vratiti u svoju zemlju. Kralj Držislav je prihvatio izazov i u sve tri partije pobijedio mletačkoga dužda. Dužd je održao riječ i kralj se mogao vratiti kući. Držislav je tada iz zahvalnosti u sjećanje na taj trenutak uzeo šahovsku ploču kao svoj grb i grb svoga naroda. Taj grb iz legende je ostao do danas.

Literatura

  • Thomas archidiaconus: »Historia Salonitana«, caput 13.
  • Rudolf Horvat, 1924: Povijest Hrvatske sv. I., Zagreb.
  • J. Rački: Documenta historiae Chroaticae periodum antiquam illustrantia, str. 62.
  • Mohamed Meouak: La biographie de Galib, haut fonctionnaire andalous de l'époque califale: carrière politique et titres honorifiques. Revista de estudios árabes 11/1: 95-112, Al-Qantara 1990.
  • Wilkins, H.T. 1974: Mysteries of ancient South America. New York.
  • Wuitenau, A. von 1975: Unexpected facts in ancient America. New York.
  • S.M. Brown & al. 1974: Genetic studies in Paraguay. Amer. J. Phys. Anthr. 41 / 2: 317–343, Wiley-Liss, Inc. (published online: 2 May 2005).
  • Von Sertima, I. 1976: They came before Columbus. New York.
  • Yoshamya, M. 1976: Veyske Povede, I.- IX. (Krčke legende), Baška na Krku (reprint: Croatian medieval archidioms I: 1031-1065, ITG Zagreb 2005).
  • Ben-Madison, R. 1998: The Berber project, part 1 - 8. Talahossa, Internet.
  • Cyr, D. 1971: Before Columbus. New York.
  • Cyr, D. 1998: America's ancient writers. Issue 14 / 4, American Epigraphic Society.
  • Fell, B. 1980: Saga America. U.S. Academy of Arts and Sciences, New York.
  • Fell, B. 1991: Ancient settlers in the New World. Amazon Books.
  • Huyghe, P. 1992: Columbus was last. New York.
  • Mac Glone & al., 1993: Ancient American inscriptions. Sutton, Massachusetts.
  • Kuchinsky, Y. 1997: Moorish sailors discovered New World. Deja News, Internet.

Vanjske sveze

Poveznice

Reference

Adapted and elaborated by GNU-license mostly from Chakavian WikiSlavia and Wikinfo.

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Stjepan_Držislav&oldid=14976"